Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 3. marta 1992. godine. Sukob koji je trajao tri i po godine rezultirao je ubistvima, mučenjem i nestankom usljed vojnih operacija, ali i kao rezultat etničkog čišćenja i drugih kršenja ljudskih prava i kriminala protiv čovječnosti koji su često vršeni nad civilima. Nešto više od 100.000 ljudi je izgubilo život. Od ovog broja, otprilike 31,500 osoba je nestalo.
Uprkos administrativnim ograničenjima jedne kompleksne strukture vlasti i sistematskih napora određenih stranaka da se spriječe pronalaženje i identifikacija tijela, oko 70% osoba koje su prijavljene nestalim usljed rata, su pronađene. Niti jedna druga država nakon sukoba nije dostigla tako visok nivo rješenih predmeta nestalih osoba kao BiH.
Od 1996. ICMP je imao centralnu ulogu u ovim naporima tako što je pomogao bosanskohercegovačkim institucionalnim kapacitetima da riješe pitanje nestalih osoba na jedan nediskriminatoran način, izrađujući zakonodavstvo kojim su se štitila prava porodica, te predstavljajući sistematske forenzičke metode, uključujući korištenje DNK, podupiranje zakonitih procesa koji su osigurali dobijanje dokaza domaćim sudovima i međunarodnom sudu u Hagu i pomažući aktivno angažovanje porodica nestalih.
Napredak Bosne i Hercegovine u ovom pogledu se vidi u kontekstu razvijenog okvira politike koja je inkorporirala međunarodne standarde tehničkih i administrativnih kapaciteta. Rezultat toga je bio osmišljen institucionalni, zakonodavni i kooperativni proces, potpomognut i uspostavom Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine , Centralne evidencije, usvajanje Zakona o nestalim osobama i kreiranje mehanizama međuinstitucione saradnje za rješavanje pitanja neidentifikovanih posmrtnih ostataka smještenih u državnim mrtvačnicama pod nadzorom domaćih sudova i tužilaca.
Statistika nestalih osoba po opštini nestanka
Međunarodni pravni instrumenti
Bosna i Hercegovina je potpisnica važnih instrumenata zaštite ljudskih prava, uključujući ICCPR, CESCR, CAT i Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda, te je članica Europskog suda za ljudska prava. Također, Bosnia i Hercegovina je zajedno sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom, potpisala Deklaraciju o ulozi države u rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava koja je izrađena pod okriljem ICMP-a.
Ustavni okvir
Ustav Bosne i Hercegovine, koji je dio Mirovnog sporazuma u BiH, nalaže čvrst okvir zaštite ljudskih prava. Ustav eksplicitno nalaže zaštitu prava na život, pravo na slobodu od mučenja, nehumanog i degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja, pravo na slobodu i sigurnost osobe, pravo na privatni i porodični život, kao i zabranu diskriminacije.
Lex generalis
Kao dio reforme krivičnog zakona koja je sprovedena u okviru opće pravne reforme u Bosni i Hercegovini, veliki broj novih zakona koji omogućavaju procesuiranje ratnih zločina i drugih ozbiljnih krivičnih djela prema međunarodnom pravu, je usvojen u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava i pravnim principima. Među njima su uspostava Odjela za ratne zločine pri državnom sudu i Ureda državnog tužioca. Novi Krivični procesni zakon je također usvojen sa značajnim elementima optužnog postupka u suđenjima.
Lex specialis
Zakon o nestalim osobama BiH iz 2004. godine je prvi takav zakon u post-konfliktnoj zemlji koji se bavi pitanjem nestalih osoba u cijelom svijetu. Zakon nalaže pravo na “istinu o sudbini nestalih članova porodice,” kao i pravo na informacije o istražnom postupku. Također, ovaj zakon nalaže uspostavljanje Instituta za nestale osobe BiH, kao državnu instituciju čiji je zadatak da traži i identificira nestale osobe na teritoriji cijele BiH, čime je prekinuta diskriminacija prilikom potrage za nestalim osobama na osnovu etničke pripadnosti. Zakonom je propisana uspostava Centralne evidencije nestalih, te Fonda za porodice nestalih osoba. Prema ovom zakonu osobe i organizacije koje ne predaju informacije o sudbini nestalih osoba će biti sankcionisane. Cilj Centralne evidencije nestalih je kreiranje centralne baze podataka o nestalim osobama kojom bi se ujedinili podaci koji su čuvani u različitim vladinim i regionalnim uredima.
Uspostava jedinstvene liste nestalih osoba je važna, pored drugih razloga, radi očuvanja integriteta podataka i sprječavanja manipulacije broja nestalih osoba iz politčkih ili drugih razloga.
Zakon također štiti prava porodica, kao što su pravo na privremenu raspodjelu imovine nestalih osoba u slučajevima kada osobe nisu proglašene mrtvima, troškove ukopa, prednost prilikom realizacije prava na obrazovanje ili zapošljavanje djece nestalih osoba, pravo na zdravstvenu njegu i pravo na spomen obilježja.
Institut za nestale osobe
Pokretanje Instituta za nestale osobe kao institucije na državnom nivou, 30. Augusta 2005., na Međunarodni dan nestalih, obilježio je transfer odgovornosti sa entitetskih komisija, na državni nivo i kraj procesa segregracije u pronalaženju nestalih. Uspostavi Instituta prethodio je dvogodišnji proces konsultacija u koji su bili uključeni predstavnici nestalih, entitetskih vlada, Brčko distrikta, te Međunarodni komitet crvenog krsta (eng.skr. ICRC) u službi posmatrača. Prva tri člana Odbora direktora preuzeli su ured 2006. godine, a članovi ostalih tijela su formalno imenovani u ljeto 2007. Uspostavljanje Instituta za nestale je bila prekretnica u oporavku nakon sukoba u Bosni i Hercegovini, osiguravajući jedan održiv mehanizam domaćih vlasti za pronalaženje nestalih osoba bez obzira na njihovo etničku, vjersku ili nacionalnu pripadnost ili njihovu ulogu u prošlim neprijateljstvima. Institut takođe osigurava da masovne grobnice budu zaštićene, dokumentovane, te pravilno iskopane kao i da članovi porodica nestalih i drugi mogu učestvovati u radu Instituta.
BiH Centralna evidencija nestalih osoba (skr. CEN)
Član 2.1 Zakona o uspostavi Centralne evidencije nestalih osoba (CEN) u Bosni i Hercegovini propisuje da je svrha ove evidencije objediniti podatke o nestalim osobama koje se čuvaju na lokalnom i entitetskim nivoima i to od strane:
- Vlasti
- Nevladinih organizacija
- Porodica nestalih osoba i
- Ureda za potragu, te međunarodne organizacije.
Uspostavljanje jedne, objedinjene liste nestalih osoba, kako je to određeno Zakonom o nestalim osobama, je jedan važan način uspostavljanja samo jedne zbirke tačnih i pouzdanih brojki. Između ostalog, na ovaj način se smanjuje prostor za političku manipulaciju i davanje pogrešnih statistika o broju nestalih.
Objedinjena baza podataka koja predstavlja Centralnu evidenciju nestalih je dovršena u februaru 2011. godine. U njoj su objedinjene 12 različitih baza podataka sa informacijama o nestalim osobama koje su prikupili bivša Federalna Komisija za nestale osobe, Ured za traženje nestalih i pritvorenih osoba Republike Srpske, Državna Komisija za traženje nestaih osoba, kao i podaci iz Međunarodnog crvenog krsta i ICMP-a.
Dovršavanje Centralne evidencije podataka o nestalim osobama je od regionalne važnosti. Na zahtjev vlada Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Kosova, ICMP je 2011. godine inicirao sastavljanje objedinjene regionalne liste nestalih osoba na području Zapadnog Balkana. Ova lista bi trebala da pokaže definitivan broj nestalih osoba u ovim zemljama. Ona bi takođe pomogla u razjašnjavanju pitanja koja se odnose na traženje osoba koje su prijavljene kao nestale u više od jedne države. Osim svojih direktnih, praktičnih koristi, ova lista predstavlja jednu historijsku evidenciju.
Bosna i Hercegovina je pretvorila humanitarni pristup pitanju nestalih osoba u pristup zasnovan na pravnom okviru prema koje je rješavanje pitanja nestalih osoba u nadležnosti državnih instituticija, uključujući i sistem kaznenog pravosuđa. Kao posljedica toga, Bosna i Hercegovina je počela koristiti i forenzičke nauke, posebno DNK analizu, u pronalasku i identifikaciji nestalih osoba. Sistem DNK identifikacije je uspostavljen uz pomoć ICMP-a 2000.godine. Ovaj proces koristi neselektivno DNK testiranje na širokoj razini, i praćen je identifikacijama na osnovu “slijepih”, računalom vođenih DNK podudaranja između DNK neidentificiranih ljudskih ostataka i onih od članova porodica nestalih osoba.
Upotreba forenzičkih nauka je regulisana pravilima o dokazima krivičnog procesnog zakona koji također propisuje upotrebu DNK. U BiH ne postoji domaći pravni okvir za upotrebu DNK u svrhu pronalaska nestalih osoba. Proces identifikacije putem DNK je uspostavljen na osnovu sporazuma države i ICMP-a prema međunarodnom zakonu. Država je dakle iskoristila međunarodni sporazum da bi kreirala kapacitet koji bi popunio prazninu u domaćim kapacitetima, dodjelom javne istraživačke funkcije međunarodnoj javnoj organizaciji koja ima mogućnost obavljanja ove funkcije. Rezultat ovog procesa je identifikacija posmrtnih ostataka nestalih osoba putem DNK, čije rezultate ICMP upućuje nadležnim domaćim sudovima koji procesuiraju i zatvaraju slučajeve nestalih osoba prema pravilima odovarajuće procedure.
Kako bi se riješio problem velikog broja neidentificiranih posmrtnih ostataka u mrtvačnicama širom BiH, uzrokovan ranim pokušajima identifikacija manje pouzdanim metodama kao što je vizualna identifikacija, osnovan je međuinstitucijski mehanizam kooperacije za istraživanje neidentificiranih ostataka u mrtvačnicama i kosturnicama u BiH. Ovaj mehanizam je uspostavljen od strane državnog tužioca u maju 2013.godine, na osnovu sporazuma između agencija nižih adminstrativnih ureda državnog tužioca, Instituta za nestale osobe BiH, policijskih agencija, patologa i drugih relevantnih instituticija zaduženih za slučajeve nestalih osoba.
Kratki osvrt i budućnost
Bosna i Hercegovina je svjedočila preokretu u samom pristupu problemu nestalih osoba. Iz humanitarnog okvira prešla je na čvrst i zakonom uspostavljen okvir, u kojem se rješavanje slučajeva nestalih osoba daje u nadležnost državnim institucijama koje se bave vladavinom zakona uključujući i njihov pravosudni sistem. Međutim, Bosna i Hercegovina treba da nastavi da podupire učinkovitost Instituta za nestale osobe, jedan od zadataka koji je posebno važan u smislu promjenjive, državne i političke sredine. Zakon o nestalim osobama još uvijek nije u potpunosti implementiran. Uspostavljanje Fonda za porodice nestalih osoba, kao i finalizacija verifikacije Centralne evidencije o nestalim osobama su među najvažnijim zadacima koje treba ispuniti u skoroj budućnosti.
Za više detalja o naporima koji se ulažu prema pronalaženju i identifikovanju nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, kliknite ovdje