Zemljotres jačine 7.0 koji je potresao Haiti u januaru 2010. uzrokovao je smrt 300,000 ljudi.

Epicentar je bio blizu najnaseljenijeg grada, glavnog grada Port-au-Prince. Iako je međunarodna pomoć vrlo brzo ukazana, iznenadna prirodna katastrofa, te nedostatak infrastrukture u državi je dovela do fragmentiranih napora da se pronađu nestali odmah nakon zemljotresa.

Tim za procjenu kojeg su činili predstavnik INTERPOL-a i ICMP-a je odmah nakon zemljotresa, po dolasku na Haiti otkrio da Vlada Haitija nije u inicijalnom Planu akcije u slučaju prirodnih katastrofa uključila i strategiju za rješavanje pitanja nestalih osoba. Nedokumentovana vađenja posmrtnih ostataka u danima nakon katastrofe su uglavnom provođena od strane sanitarnih i građevinskih kompanija, stanovnika, policije i međunarodnih vojnih snaga. Veliki broj žrtava rezultirao je sahranjivanjem hiljade žrtava u masovne grobnice u gradu Port-au-Prince i u njegovoj okolini, uključujući opštinski otpad gdje su tijela vrlo sirmoašnih ljudi koji su tu redovno sahranjivani prije ove nesreće. Krajem januara, novinski izvještaji prikazali su da je 80,000 do 90,000 žrtava ove nesreće bilo sahranjeno na ovoj lokaciji. Ostala tijela su identifikovana vizualnim prepoznavanjem, te predata porodicama za sahranjivanje, neki su kremirani, dok su oni u uništenim zgradama, te ostali, sahranjeni u manjim grupama na lokalnim grobljima.

Državi Haiti nedostaju tehnički kapaciteti i osnovni resursi da bi mogli biti dio programa Identifikacije žrtava nepogoda (eng. skr. DVI). Takođe država nema medicinskog i pravnog sistema istrage smrtnih slučajeva, niti sistema forenzičke patologije.Takođe, potencijal za pozitivne identifikacije prema međunarodnim standardima je minimalan zbog činjenice da je dvije trećine stanovništva neregistrovano, te ne postoje medicinske, stomatološke, niti evidencije otisaka prstiju. DNK tehnologija se još uvijek ne koristi na ovim prostorima.

Imajući u vidu nedostatak registracije i dokumentacije, INTERPOL i ICMP su preporučili petogodišnji strateški program Identifikacije žrtava nesreće koji zahtjeva sljedeće:

• Ojačane medicinske i pravne politike I protokola;
• Uspostavljen centar za upravljanje informacijama i koordinaciju identifikacija u glavnom gradu sa regionalnim uredima na cijelom prostoru Haitija koji bi bili uvezani preko zajedničkog, zaštićenog i pouzdanog informatičkog sistema;
• Opsežan registar nestalih osoba u kojem su uključene informacije o nestancima, biološki podaci, dostupni medicinski/stomatološki podaci, otisci, kao i podaci o srodnicima i biološkim članovima porodice, što je u skladu sa međunarodnim standardima i koji su potrebni za INTERPOL DVI obrasce. Javnu kampanju kojom se poziva da se jave dva ili više bioloških pripadnika rodbine za svaku nestalu osobu koji bi mogli da daju uzorak krvi ili sluznice obraza za analizu DNK;
• Održivu strategiju za sistematska iskopavanja i vađenja posmrtnih ostataka, njihovo skladištenje i ponovno sahranjivanje čime se uzima u obzir sigurnost i zaštita, te održava lanac nadziranja;
• Dostupnost forenzičkim sadržajima i laboratorijima, kao i stručnjacima iz područja sudske medicine/patologije i antropologije/arheologije i odontologije, molekularne biologije i genetike, uzimanja otisaka prstiju i ostale nauke koje se bave identifikacijom;
• Kapacitet za post mortem ispitivanja i uzorkovanja ljudskih ostataka za analize DNK prema međunarodnim standardima i koristeći INTERPOL DVI obrascem;
• Kapacitet za upoređivanje velikog broja podataka dobijenih analizom DNK;
• Kompjutersko upoređivanje ante-mortem evidencija i postmortem nalaza, kao i upoređivanje DNK profila rodbine nestalih osoba sa DNK profilima dobijenih iz setova posmrtnih ostataka;
• Usluge vraćanja posmrtnih ostataka porodicama i pomoć pri sahranjivanju;
• Incijative civilnog društva, kao što su kampanje za podizanje svijesti i javna komemoracija;
• Planove pripreme u slučaju katastrofe, nepogode ili nesreće;
• Obuke i izgradnju kapaciteta;
• Administrativnu i finansijsku podršku; i
• Procjenu operativnog uspjeha i upravljanja rizicima.