Ko su nestali?

Subjektivno posmatrajući, nestalom osobom se smatra svaka osoba čije boravište nije poznato i koju druga osoba ili druge osobe traže.

 

Termin “nestala osoba” dobija objektivno značenje kada se osobu prijavi formalno nestalom.

 

Policija će tražiti nestale osobe koje se smatraju rizičnom grupom, npr. djeca. Međutim, policijska istraga neće se automatski pokrenuti u slučaju nestale osobe koja ne spada u rizičnu grupu kao što je npr. mentalno sposobna odrasla osoba.

 

Krivični sud koji radi na istrazi krivičnog djela protiv čovječnosti,npr. masakra, će tragati za prijavljenim nestalim osobama da bi se moglo dokazati da je krivično djelo počinjeno. Idealno bi bilo da to sud uradi tako što će locirati posmrtne ostatke žrtava. Lociranje pojedinih nestalih osoba među žrtvama može biti od sekundarne važnosti u takvim istragama. Iz perspektive krivičnog suda, “nestala osoba” je prije svega zajednička karakteristika osoba koje mogu pripadati grupi žrtava krivičnog djela. Tako da kada se slučajevi nestalih osoba prijave nekom krivičnom sudu, oni ne moraju rezultirati istragama i rješenjem individualnih slučajeva. Takođe, pojedinci čiji prijavljeni nestanak neće poslužiti kao dokaz predmetnog krivičnog djela, možda neće biti uključen u istragu uopšte.

 

Suprotno ovome humanitarni napori se generalno usredsređuju na ublažavanje bola porodicama i ostalim bliskim osobama koji su prijavljeni nestalim kao posljedicom oružanog konflikta. Shodno tome, humanitarni napori mogu da se ne usmjere na osobe koje su prijavljene nestalim ako njihov nestanak nije jasno pripisan jednom određenom sukobu.

 

Da li se osoba smatra nestalom, može takođe da ovisi o načinima koji se koriste za pronalazak nestalih osoba, posebno npr. u okvirima rada koji kombinuju pristupe i resurse. Krivični sudovi će obično primjeniti metode koje su dozvoljene po zakonu o krivičnom postupku koji takođe određuje i prava žrtava i osumnjičenih. Humanitarne intervencije mogu ne biti pomno regulisane, te shodno tome mogu biti manje formalne i manje rigorozne. Policijske istrage slučajeva nestalih osoba,osim kada su dijelom krivične istrage, će težiti pretežno rješavanju rizika kojim nestala osoba može biti izložena, kao npr. prekogranična trgovina ili drugi oblici zlostavljanja.

Svakim pristupom mogu se dobiti rezultati, ovisno o okolnostima nestanka. Međutim, imajući u vidu da okolnosti često nisu sasvim poznate, svaki ostavlja praznine – te praznine se najčešće proširuju kada se jedan od pristupa usvoji, te se isključe drugi pristupi.

 

Sukob

U toku prošlog stoljeća desila se izvanredna promjena u oblasti oružanih sukoba koja je usložila problem nestalih osoba. Utvrđeno je da je tokom ratova koji su se vodili sredinom dvadesetog stoljeća bilo deset ubijenih civila po svakom ubijenom borcu, za razliku od Prvog svjetskog rata kada je omjer bio jedan ubijen civil na devet ubijenih boraca. Ratišta su se proširila na sela i gradove dok je fizičko nasilje nad civilnim dijelom stanovništva postalo cilj i instrument rata, npr. preko etničkog čišćenja. Ovo zadiranje organizovanog nasilja u neborbene sfere proizvelo je izrazit porast broja civila koji su nestali u sukobu. Neki od najšokantnijih primjera u toku prethodnih decenija jesu Bosna i Hercegovina, Ruanda, Sirija i Irak.

 

 

Kršenja ljudskih prava

Režimi diktatora nastavljaju da koriste praksu “prisilnih nestanaka” kao instrument društvene i političke kontrole. S obzirom da je nezakonito hapšenje kao i privođenje, u prirodi, bez odgovornosti ili propisanog postupka, porodice onih koji su “nestali” ne mogu pribjeći zakonu. Odsutnost žrtve i anonimnost počinilaca čini ovo krivično djelo zlokobnim, te se teško boriti protiv njega. Po istoj logici, lakoća s kojom neka vlada može da učini da građani nestanu, uvećava strah kod građana.

 

Prirodne katastrofe i nepogode i katastrofe koje je prouzrokovao čovjek

Sa pojavom prirordnih katastrofa kao što je bio cunami na Indijskom Okeanu u decembru 2004.  nestale su hiljade ljudi. Iako nema pouzdanih niti kompletnih podataka o broju ljudi koji svake godine nestanu nakon katastrofa, povećana učestalost destruktivnih vremenskih prilika i seizmička dešavanja će vjerovatno rezultirati povećanim brojem nestalih osoba.

 

Organizovani kriminal

Porast proizvodnje nedozvoljenih narkotika u Južnoj i Centralnoj Americi, je stvorio kombinaciju opasnih narkotičkih kartela, paravojne snage desnog i lijevog krila, te sigurnosne snage. U svakom slučaju ovo je rezultiralo epidemijom zaštrašivanja, ubistava i nestanaka. U Meksiku , je skoro 3,000 ljudi ubijeno u prvoj godini rata protiv droga koji je pokrenuo novoizabrani Predsjednik Felipe Calderon. Meksičke vlasti su 2014. izvjestile da se 12,532 ljudi koji su nestali u toku vladavine Calderon-a od 2006.-2012. godine, još uvijek vode kao nestali, a da je još 9,790 već nestalo u prve dvije godine tokom mandata predsjednika Enrique Pena Nieto-a.

 

Migracije

Međunardona organizacija za migracije  (skr.IOM) procjenjuje da je miljardu ljudi – od sedam milijardi ljudi na Zemlji – danas dio migracionog kretanja. Hiljade ljudi nestane svake godine na putovanjima širom negostoljubivih terena, na otvorenom moru, na brodovima i drugim pretrpanim plovilima dok prelaze granicu na rizičan način, često ostavljeni na milost i nemilost kriminalnih grupa. Amnesty International je 2012. objavio da je od 2006. do 2012. 70,000 osoba koje su pokušale migrirati iz Južne u Sjevernu Ameriku, nestalo. Linije razdvajanja između bogatog Sjevera i siromašnog Juga su postale zone umiranja za izbjeglice i emigrante. Izvještaj Guardian dnevnih novina iz oktobra 2014. navodi da je bilo oko 2,500 žrtava među ljudima koji su ilegalno pokušali da pređu Mediteran u samo prvih devet mjeseci 2014.godine. Nasilje u Gazi, Siriji, Iraku i Sjevernoj Africi je potaknula val migracija te 160,000 dolazaka u Evropu. Objavljeno je da je Italijanska mornarica spasila 90,000 ljudi na moru. Opasne migracije su u toku u južnoistočnoj Aziji, od Bangladeša do Tajlanda na primjer.

 

Trgovina ljudima

Ured za droge i kriminal Ujedinjenih Nacija (eng. skr. UNODOC) objavio je izvještaj  2009.godine koji je ukazao da bi problem trgovine ljudima mogao biti značajno veći nego što se moglo zamisliti. Sa velikim brojem ljudi koji nestanu kao posljedicom migracija, mnogi nestanu nemilošću krijumčara ljudima, a trgovina i krijumčarenje su u osnovi različiti. Trgovci pritvaraju i primoravaju njihove žrtve prije, tokom i nakon transportovanja unutar države i preko granica države. U takvim slučajevima “nestanak” se zapravo pojavljuje prije nego žrtve započnu njihovo putovanje. UNODC-ov Izvještaj tvrdi da seksualna eksploatacija jeste najčešća identifikovan oblik trgovine ljudima (79%), nakon prisilnog rada. Iznenađujuće je i to da se u Izvještaju kaže da postoji neproporcionalan broj žena koje su trgovci ljudima: zaključeno je da žene prijestupnici imaju značajniju ulogu u današnjem robovlasništvu nego u većini drugih oblika kriminala. Evropa je destinacija za žrtve vrlo različitog porijekla, dok se žrtvama iz Azije najviše trguje na različite destinacije, tvdi se u Izvještaju. Centralna tačka koju je akcentirao UNODC jeste taj da se istinska ljestvica problema još uvijek ne razumije – što, znači da se opseg trgovanja ljudima u globalnom problemu nestalih osoba tek sad počinje procjenjivati.

 

Spol

Porazna većina nestalih osoba u oružanim sukobima su muškarci civili, ali muškarci su obično i glavne žrtve u slučajevima organizovanog kriminala, dok trgovci ljudima, povezani sa globalnom seks industrijom, neproporcijonalno biraju žene i djecu kao žrtve. Izvještaj objavljen u oktobru 2014.  otkriva da broj nestalih muškaraca i žena u Sjedinjenim Američkim Državama odražava statistički spolni prosjek. Međutim, u istom se izvještaju navodi da Afroamerikanci odgovaraju za nesrazmjerno velik broj nestalih osoba. U njemu se takođe tvrdi da su tri četvrtine nestalih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama, mlađe od 18 godina.

 

Odgovori

Velika skala i opasna priroda fenomena nestalih osoba u 21. stoljeću još uvijek postaje očigledna i globalni odgovor na ovu globalnu krizu se još uvijek razvija. ICMP je jedina međunarodna organizacija koja rješava svaku vrstu nenamjernih nestanaka – bilo kao posljedicu migracija, prirodnih katastrofa, političke represije, kriminala ili vojnog sukoba. Dosljedan svom inkluzivnom pristupu, ICMP rješava pitanja preko sveobuhvatnih setova strategija i instrumenata, uključujući civilno zalaganje, podršku vladavini zakona, radeći sa uspostavljenim institucijama različitih zemalja, razvijajući i dajući izvrsne tehnike rada, uključujući masovne DNK programe identifikacija.

 

 

Ovakav holistički pristup je posebno važan jer do sad – suočeni sa novim i dramatično povećanim izazovima u ovom području rada – odgovor organizacija i vlada na fenomen nestalih osoba nastojao je biti postepen i često je bio kontradiktoran. Sukobljavanje sa pravnim tumačenjem i obavezama preuzetim sporazumom kao i nekompatibilnim operativnim metodama među različitim agencijama smanjilo je učinkovitost napora koji se ulažu da se pronađu i identifikuju nestali.