Vijetnam  

Vlada Hanoi procjenjuje da je više od 1.1 milion sjevernovijetnamskih pripadnika armije i Viet Konga (pro-komunističke neregularne snage Južnovijetnamaca) u toku 30-godišnje borbe prije 1975.godine. Oko 300,000 se još uvijek smatraju nestalim. Takođe između 50,000 i 65,000 sjevernovijetnamskih civila i između 195,000 i 430,000 južnovijetnamskih civila poginulo je u toku konflikta.

Nakon završetka neprijateljstava, ljudi su i dalje nestajali. Sjevernovijetnmska okupacija Juga dovela je do raseljavanja oko milion do 2.5 miliona građana, dok su desetine hiljada ostali u kampovima za ponovno školovanje. Oko dva to tri miliona Vijetnamaca je pobjeglo iz zemlje kasnih sedamdesetih i ranih osamesetih godina.

Ovaj rat je okarakterisan sistematskom brutalnošću na svim stranama u sukobu, sa smrću ljudi koje su nastupile kao posljedica nezakonitog ubijanja i maltretiranja desetina hiljada zatvorenika.

Premijer Nguyen Tan Dung je 2014. odobrio plan lociranja i identifikacije nestalih , uključujući process identifikacije na osnovu analize DNK. DNK objekte vode Ministarstvo javne sigurnosti  kao i Vijetnamska Akademija nauka i tehnologije. Napori u ovom pravcu uključuju i budžet od preko 24 miliona američkih dolara.

Preko tri postojeća objekta koje vodi Vojni institut za forenzičku medicinu, Institut za biološku tehnologiju  i Institut za biohemijske i profesionalne dokumente, planirano je da će se godišnje raditi po 20,000 identifikacija zasnovanih na analizi DNK.

Prema istom izvještaju, tri postojeće laboratorije izvršile su testiranje samo 285 kompleta posmrtnih ostataka tokom 2013.goidne. Od 2011. do 2013. godine prikupljeno je više od 8,000 uzoraka koje su rezultirale sa 2,331 identikacije.

Od 2011. do 2014. vijetnamski timovi za traženje nestalih ekshumirali su i vratili posmrtne ostatke 2,980 vijetnamskih vojnika  koji su se borili protiv Kmer Ruža (eng.Khmer Rouge) u Kambodži.

Dok je broj Amerikanaca nestalih u akciji u toku sukoba u Jugoistočnoj Aziji prilično mali, ovo je svejedno bio ključni problem u matičnoj politici od završetka ovog rata, te su i američke vlasti posvetile značajna finansijska i administrativna sredstva za pronalaženje i identifikovanje nestalih.

Do kraja 2014. godine, 1,641 Amerikanaca koji su stradali u sukobu još uvijek nije pronađeno. Ovaj broj uključuje vojnike koji su nestali u Laosu, Kambodži i Vijetnamu.

Američki Odjel za sigurnost je 1973. osnovao Centralni laboratorij za identifikacije (eng. skr.CIL) na Tajlandu s ciljem kordiniranja POW/MIA napora pronalaska u regiji. Godine 1976. ovaj centar je premješten na Havaje. Zajednička radna grupa -Full Accounting je osnovana 1992. da bi kordinirala svim naporima koji se čine prema identifikaciji nestalih iz Vijetnama te je spojena 2003. sa Centralnim laboratorijem za identifikacije, te prerasla u Zajedničko POW/MIA tijelo  Parteneri ove združene komande uključuju i Vojni Laboratorij za identifikaciju DNK (eng.skr.AFDIL) u Dover zračnoj bazi u gradu Delaware, koji se specijaliziraju za profiliranje DNK.

Mirovni sporazum potpisan u Parizu 1973. predvidio je i kordinirane napore da se pronađu i identifikuju posmrtni ostaci vojnika koji su nestali u akciji , ali kolaps u dogovoru 1975.godine zaustavio je ovaj proces više od jedne decenije.

Od sredine osamdesetih godina Vijetnamci su polako počeli da vraćaju posmrtne ostatke Amerikanaca koji su bili prikupljeni i čuvani.

Od 1992. godine, američki vojni ekperti za forenziku iz Zajedničkog POW/MIA tijela i njihovi prethodnici proveli su istrage u Vijetnamu zajedno sa vijetnamskim Uredom za nestale osobe I identifikovali su I poslali preko stotinu kompletiranih posmrtnih ostataka.