Data Protection  

U području obrade osobnih podataka uopšte, uključujući i genetske podatke, interesi i dobrobit pojedinca imaju prednost nad pravima i interesima društva.Prikupljanje, korištenje i čuvanje genetskih podataka, dakle, mora biti u skladu s načelima informisanog pristanka, kad god je to moguće, te povjerljivost i anonimizaciju ličnih genetskih informacija. Genetski podaci se ne bi trebali otkrivati ili učiniti dostupnim trećim osobama (poslodavcima, osiguravajućim društvima, obrazovnim institucijama ili porodici), osim u slučajevima opravdanog javnog interesa koji je predviđen zakonom.

Učešće članova porodica u procesima usmjerenih prema pronalasku njihovih voljenih članova porodice, uključujući i proces analize DNK, je stoga dobrovoljan i može se obaviti samo uz njihov pristanak. Informisani pristanak predstavlja pristanak koji se daje kada su porodice unaprijed obaviještene o korištenju njihovih podataka. U skladu s tim, u obrascima koji se ispunjavaju tačno se kaže da će genetski podaci i drugi lični podaci da se koriste samo u svrhu identifikacije

 

Konkretno, davanje ličnih podataka, uključujući i genetske, kao dokaz na suđenjima, predstavlja drugu vrstu upotrebe podataka. Politika ICMP-a stoga propisuje, da stranke u krivičnim postupcima, odnosno tužitelj ili odbrana, koji žele imati pristup ličnim podacima, uključujući dokaze o DNK, trebaju navesti pojedinačne slučajeve nestalih osoba, a rodbina čiji članovi su u pitanju, da daju svoj dobrovoljni pristanak, uz prethodno informisanje za korištenje njihovih podataka pred sudom.

Do danas je ICMP prikupio 6.058 takavih izjava o pristanaku. Obrasci kojim se daje pristanak za testiranje DNK omogućavaju članovima porodica da odluče u trenutku davanja ličnih podataka, uključujući genetske informacije, da li ili ne njihovi podaci mogu da se koriste u svrhu krivičnog gonjenja.

Genetičko testiranje nosi brojne rizike, uključujući slučajni gubitak podataka, krađu, manipulaciju ili drugi oblik neovlaštene obrade podataka, neželjenog otkrivanja po sudskim nalozima, mogućnost otkrivanja protivrječnih porodičnih odnosa laboratorijskom osoblju ili ilegalne napade podataka. Takvi rizici mogu obeshrabriti učestvovanje u procesima koji se zasnivaju na analizi DNK, a time i spriječiti pojedince u ostvarivanju njihovih prava, uključujući i podatke o sudbini nestalih članova porodice.

 

 

Osim što je obavezno informisanje članova porodica o tim rizicima, takođe je važno dati informacije o mjerama zaštite. U ICMP-u, takve zaštitne mjere su prožete i poduprte vrlo širokim učešćem u programu identifikacije zasnovanih na analizi DNK.

ICMP politika rada uključuje i to da lični podaci moraju biti adekvatni, relevantni i ne previše obimni u odnosu na svrhu za koju se prikupljaju i obrađuju. Osim toga, ne može ih se zadržati duže nego što je potrebno. Jasno je, međutim, da u procesima koji se vode u vezi nestalih osoba vezano za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i posebno genocida, forenzički dokazi mogu da se drže znatno duže vrijeme.

Dobivanje podataka nakon pristanka onih koji ih daju stoga zahtijeva provođenje srazmjernih mjera zaštite.Takve zaštite garantuje ICMP u svojim prostorijama, svojim sistemima obrade podataka i komunikacijskim povlasticama i imunitetima u okviru domaćeg i međunarodnog prava.

 

 

U toku ICMP-eve Konferencije pod nazivom Nestali: Agenda za budućnost, predloženo je da međunarodno zaštićen depozitorij podataka bude dostupan svim osobama kao zaštitna mjera i kako bi se pronašle osobe koje su nestale.