Pristupi i standardi

Formalno priznanje nestalih i osoba kojim se ne zna trag je oduvijek bio dio javne svijesti. Npr.u Historiji peloponeskih ratova, autor Tucidit bilježi to u dešavanju jedne sahrane onih koji su dali život u borbi za Atinu, “jedna prazna raka je nakićena za nestale odnosno za one čija tijela nisu ekshumirana”. Procesuiranje je bila javna manifestacija utkana u materijal demokratskog društva, prema Perikleu koji je po zabilješkama bio jedan od govornika u ovim prilikama. Priznavanje je bilo simbolično, ali je simbolizam bio važan.

Godine 1863. Henry Dunant, užasnut postupanjem sa ranjenim na ratištu Solferino, zabilježio je da su mrtvi kao i oni koji su smrtno ranjeni bili zakopani u plitke rovove, a zatim jednostavno proglašeni “nestalim.” Kako je Florence Nightingale prethodno istakla dok je radila na Krimu, Dunant je isto tako pozvao na promjene u vojnoj praksi u vezi sa mrtvim i nestalim. U međuvremenu, ljudi koji su nestali u toku mira dobili su skromnu pažnju iako su brojevi bili znatni. Kada je 1889. u Sjedinjenim Ameročkim Državama poplava u gradu Johnstown odnijela živote 2,200 ljudi, hitan odgovor je donesen od strane privatnika i organizacija, posebno tek osnovanog društva Američkog Crvenog krsta. Isto tako, nakon nestanka Titanika 1912. Godine, rodbina putnika je jedine informacije dobijala preko White Star Line-a I različitih ureda štampe.

Međutim, do sredine 20 stoljeća, vojne prakse u vezi sa mrtvim i nestalim su bile reformisane, te su počele da se primjenjuju i u doba mira. Na primjer, u historiji poznata poplava u Hamburgu u Njemačkoj 1962. dobila je prvi operativni odgovor NATO-a, koji su isto tako učestvovali u pronalaženju i ekshumiranju žrtava. U posljednjih nekoliko decenija odnosi između civilnog društva i vojnih vlasti su se promijenili, povećavajući položaj civilnog društva i zakonom utemeljene institucije.

Kad su zemljotres i cunami zahvatili Indijski okean 26. decembra 2004. ostavljlajući za sobom 8,000 žrtava samo na Tajlandu, odgovor je bio koordiniran međunarodnim policijskim mehanizmom kojim su se pronašli i identifikovali nestali, koristeći se procedurama i standardima koje su prethodno donesene pod pokroviteljstvom Interpol-a.

Općenito, izvođenje današnjih istražnih postupaka, koje uključuje angažman tužilaca, sudova, forenzičkih eksperata i ostalih stručnjaka zasniva se na standardima i normama  koje podupiru i međusobno rade sa pravnim institucijama na velikom broju pitanja uključujući izvođenje učinkovitih istraga, zaštitu prava porodica nestalih, zadovoljavanja pravde, te reparatornu pravdu i garanciju neponavljanja istih, gdje je to moguće.

 

 

U ovom dijelu

Istražni standardi

Nepravde koje su se desile u prošlosti, posebno one koje su povezane sa kršenjima ljudskih prava, se najčešće smatraju povredom prava, te odsutnošću vladavine zakona. Oni se prema tome moraju ispraviti uspostavom i jednog i drugog. Istrage koje omogućavaju ponovnu uspostavu moraju biti u skaldu sa standrdima vladavine zakona. To znači da adekvatni zakonski uvjeti […]

Detaljnije:

Data Protection  

U području obrade osobnih podataka uopšte, uključujući i genetske podatke, interesi i dobrobit pojedinca imaju prednost nad pravima i interesima društva.Prikupljanje, korištenje i čuvanje genetskih podataka, dakle, mora biti u skladu s načelima informisanog pristanka, kad god je to moguće, te povjerljivost i anonimizaciju ličnih genetskih informacija. Genetski podaci se ne bi trebali otkrivati ili […]

Detaljnije: