Nestali

Tragedija nestalih osoba je stara koliko i samo čovječanstvo.Pa ipak postoji vrlo malo razumijevanja ovih različitih priroda i velikog uticaja na ovaj globalni problem.

Postoji nekoliko opsežnih i pouzdanih statistika u vezi sa brojem osoba koje su nestale širom svijeta kao rezultat trgovine ljudima, nasilja povezanog s drogom i migracijama. Čak i veliki broj osoba nestalih kao rezultat oružanih sukoba i narušavanja ljudskih prava, koja se intenzivnije nadgledaju, je teško provjeriti uzevši u obzir nespremnost većine država da rade na ovim pitanjima pošteno i učinkovito.

Međutim, tokom posljednje dvije decenije, dešava se upečatljiv napredak u načinu na koji se problem nestalih rješava posebno nakon sukoba i katastrofa. Takođe se dešava i porast svijesti u potrebi za zajedničkim međunarodnim odgovorom na svjetski izazov koje se tiče nestalih osoba.

Nedavni napredak je pokrenut međunarodnim naporima da se potakne razvoj miroljubivih država kroz tranzicijsku pravdu i strategije koje pokušavaju poprave nasljeđe naslinih sukoba i masovnih kršenja ljudskih prava. Takve strategije su imale odjek kod osoba nestalih usljed katastrofa kao i drugih uzroka gdje zakonom utvrđeni forenzički pristup modernoj forenzici postaje norma. Nadalje, razvoj u području genetike, korištenje savremenih forenzičkih metoda i stvaranje baza podataka, omogućile su lociranje i identifikovanje nestalih osoba sa visokim nivoom učinkovitosti i sigurnosti što ranije nije bilo moguće.

Ovakvi pomaci su pojedinačni. Više osoba su odgovorne za one koji su nestali tokom nedavnih sukoba i katastrofa nego što je to bio slučaj prije nekoliko desetljeća. Sukobi koji su se dogodili u bivšoj Jugoslaviji tokom devedesetih godina su vrlo važan slučaj. Procjenjuje se da je 40.000 osoba nestalo usljed oružanog sukoba, kršenja ljudskih prava i drugih zlodjela. Danas, 70 posto nestalih je identificirano. Masovini gubitak života poslije napada u New York-u 11. septembra 2001. je još jedan važan slučaj, gdje su, nakon opsežnih napora, većina ubijenih identificirani.Nezabilježen trud svjetskih policijskih snaga uložen je za osobe nestale 2004. godine u toku cunamija u jugoistočnoj Aziji što je još jedan primjer sposobnosti da se snage na međunarodnom nivou zajedno okupe, što je rezultiralo indtificiranjem značajnog broja nestalih.

Ovi pomaci imaju uticaj na razvoj država koje izlaze iz perioda sukoba i sistemtskih kršenja ljudskih prava i društava koja se suočavaju sa katastrofama velikih razmjera. Isto se desilo i na primjeru država bivše Jugoslavije, Argentine, Čilea i Južne Afrike. U svakom od ovih slučajeva, države su preuzele odgovorost nad procesom, napori su uloženi da se takvi slučajevi adekvatno istraže i počinioci otkriju, a civilno društvo je aktivno uključeno u modernizaciju forenzičkih metoda uključujući upoređivanje DNK. Ovi faktori imaju poseban uticaj na krivične postupke, jačanje vladavine zakona i porodica nestalih, i ne samo njihovo pravo da znaju kakva je sudbina nestalih i pod kojim okolnostima su nestali, nego i da znaju na koji način tražiti pravdu i obeštećenje.

Tamo gdje osobe nestanu nakon neke katastrofe ili nepogode, agencije za provođenje zakona obično preuzimaju te slučajeve što pomaže da se nove tehnike, uključujući savremene forenzičke metode primjene u pronalaženju i identificiranju žrtava. Takvi napori se dalje vode na Međunarodnom savezu civilnih i političkih prava i Europske konvencije o ljudskim pravima (pravo na život),kao i drugim međunarodnim instrumentima koji obavezuju javne vlasti da provode učinkovite istrage, čak iako ne postoji direktna odgovornost države za smrt ili nestanak osobe.

Problem nestalih osoba nema granice, bez obzira da li su osobe nestale kao rezultat konflikta, kršenja ljudskih prava, katastrofa, organizovanog nasilja ili dolaska izbjeglica i migracija. Iz ovog razloga problem nestalih se sve više smatra globalnim izazovom koji zahtjeva jedan strukturiran pristup i održiv međunarodni odgovor naspram nekoordiniranog, ad hoc, odgovora, specifičan pristup svakoj situaciji. Uloga međunarodne zajednice se razvila kao posljedica toga.

Razvoj ove globalne perspektive je dobio svoj okvir 90-tih godina kada su zajedno sa ostalim međunarodnim i lokalnim sudovima, Međunarodni krivični sud (ICC), Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni Tribunal za Ruandu osnovani. Iskustvo sa cunamijem koji se dogodio 2004. uključujući napore INTERPOL-a i ostalih prema uspostavljanju jedne trajne platforme za odgovor na katastrofe i nepogode, još je više istakao potrebu i efikasnost jednog koordiniranog međunarodnog odgovora na ovakve pojave.

Globalne inicijative se pokreću da se pronađu osobe koje su nestale usljed organizovanog nasilja i u okviru populacije izbjeglica i migranata. Takve inicijative trebaju poboljšanu saradnju među državama, uključujući bolju razmjenu informacija i bolju upotrebu napredne komunikacije, te mehanizme obrade podataka.

Znatan napredak koji je već ostvaren mora biti analiziran i pregledan, te se novi koncepti i strategije moraju istražiti s ciljem razvijanja jednog učinkovitog globalnog odgovora na osnovni i gorući globalni problem.

Ažurirano 22. maja 2014.