Povodom Međunarodnog dana žena, 8. marta, Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) želi da naglasi izazove sa kojima se suočavaju žene u potrazi za svojim voljenim koji su nestali u oružanim sukobima i usljed kršenja ljudskih prava.

U Bosni i Hercegovini je utvrđeno da su 87% nestalih u oružanim sukobima 1990-ih bili muškarci, čime su žene i djeca ostavljeni da se bore sa teškim posljedicama. Sličan obrazac vidljiv je i u ostatku Zapadnog Balkana i u svijetu, prema podacima ICMP.

U BiH, više od 30.000 osoba je smatrano nestalim usljed oružanih sukoba 1990-ih godina. Najnovije statistike iz Centralne evidencije Instituta za nestale osobe (CEN) i ICMP-ova analitika pokazuju da su muškarci bili ogromna većina nestalih, oko 87%. To znači da su iza njih uglavnom ostale žene, često sa djecom koju moraju izdržavati. Neke od tih žena su i same bile žrtve ratnih zločina, npr. seksualnog nasilja i silovanja, a raseljene su iz svojih predratnih domova. Mnoge od njih potiču iz tradicionalnih zajednica ili ruralnih područja i mogu imati deficitarna znanja neophodna za ostvaranje zakonskih prava.

“Uprkos svojim teškim ličnim nedaćama, mnoge žene su tokom proteklih godina preuzele vodeću ulogu u nevladinom sektoru i uspješno se bore za rješavanje problema nestalih osoba u BiH, kao i na podizanju javne svijesti o ovom pitanju. Tokom svojeg rada ove žene trpe zastrašivanja, suočavaju se sa progonom i strahuju od odmazde”, rekla je generalna direktorica ICMP-a, Kathryne Bomberger. “Vjerujemo da je je ovo jedan od razloga zašto je pitanje nestalih kroz historiju bilo ‘nijemo’ i na margini. U mnogim dijelovima svijeta ono još uvijek jeste nijemo”, dodala je ona.

U mnogim zemljama svijeta, neizvjesnost sudbine nestalih muškaraca ima i pravne posljedice, te su tako preživjeli uskraćeni za pravo na nasljedstvo, penziju i novčane naknade, a u nekim zemljama nedefinisani status nestale osobe može spriječiti žene da se preudaju. Osim toga, ovakvo traumatsko stanje preživjelih gdje vlasti odbijaju da priznaju sudbinu i otkriju lokaciju nestale osobe prepoznat je kao oblik mentalnog mučenja.

Država BiH je na ovu situaciju odgovorila donošenjem prvog na svijetu Zakona o nestalim osobama 2004. godine, kojim se porodici nestale osobe garantuje pravo da sazna sudbinu i lokaciju svojih najmilijih. Zakon BiH je porodici dodijelio i određene beneficije, kao što su prioritet u zapošljavanju i obrazovanju, zdravstvena zaštita, pravo na obilježavanje mjesta ukopa i finansijska pomoć. Međutim, ovaj zakon nije u potpunosti implementiran i, naprimjer, još uvijek se čeka na formiranje Fonda za pomoć porodicama nestalih osoba.

Iako je više od 70% nestalih u BiH do danas pronađeno, nestale osobe još uvijek predstavljaju jedan od najvećih problema ljudskih prava u BiH. ICMP već godinama radi sa grupama civilnog društva – kojeg uglavnom sačinjavaju i vode žene – na edukaciji o njihovim zakonskim pravima i njihovom osnaživanju sa ciljem da postanu aktivno angažovane u proces i zahtijevaju odgovore o nestalim od svojih predstavnika u vlasti. ICMP će u sklopu svojeg mandata nastaviti pružati podršku vladinim i nevladinim tijelima u BiH na razrješenju ovog važnog pitanja.